Yiquan - borilački aspekt vještine
Osnivač Yiquana, majstor Wang Xiangzhai, proputovao je čitavu Kinu i na svom putu susreo mnoge poznate učitelje borilačkih vještina. Međusobno su uspoređivali vještine sa željom da razmjene iskustva kako proširiti prirodni ljudski potencijal i upotrijebiti ga za zdravlje i u vještini samoobrane. Na svojim putovanjima majstor Wang došao je do zaključka da to što je prisutno i popularno u većini metoda i škola borilačkih vještina je trening puno raznih formi (kata), fokus na vježbanje dogovorenih tehnika sparinga, udaranje u čvrste objekte radi jačanja ruku, nogu i tijela, mnogo raznih simboličkih pokreta koji se ne mogu upotrijebiti u samoobrani. Smatrao je sve to veoma površnim.
Yiquan nema predefiniranih pokreta i formi već se usredotočuje na esenciju tradicionalnih kineskih borilačkih vještina, trening uma i unutarnje energije pomoću imaginacije. Takvim treningom aktiviraju se prirodne sposobnosti tijela i omogućava se vježbaču da izvodi pokrete na direktan, prirodan i energičan način. Vježbe Yiquana su izrazito jednostavne ali opet jako efikasne ili kako je majstor Wang rekao: 'Ono što je najobičnije je i najizvanrednije'. Da bi se borili moramo koristiti zajedno namjeru (Yi) i energiju (Qi) da bi snagu statične pozicije pretvorili u vanjsku silu.
Majstor Wang je smatrao da će statična pozicija (Zhan Zhuang) i učenje kako unutarnju energiju manifestirati kroz ispoljavanje vanjske sile stimulirati cirkulaciju i koštanu srž da učvrste kosti i ojačaju tetive. Statične pozicije prvenstveno služe da bi opustili um i meko vezivno tkivo (mišići, tetive, ligamenti) budući da kruti mišići ne dozvoljavaju efikasnu primjenu vanjske sile. Osim toga takve pozicije služe da spustimo centar gravitacije tijela i na taj način postignemo ukorjenjivanje koje nam omogućava efikasniji prijenos sile iz poda preko nogu, kukova, struka, ramena i gornjih ekstremiteta za razliku od korištenja sile iz samo jednog dijela tijela.
U Yiquanu da bi stekli sposobnost unutarnjeg prikupljanja energije i ispoljavanja iste kroz vanjsku silu, um mora biti istovremeno u stanju opuštenosti i fokusiranosti što se postiže kada se um nalazi u prirodnom stanju svjesnosti. Kada vježbač prikupi dovoljno energije može je testirati u pokretu jednostavnim fokusiranjem namjere uma. Taj dio vježbanja Yiquan vještine naziva se Shi Li.
Da bi naučili kako silu ispoljavati na eksplozivan način potrebno je vježbati Fa Li, odnosni eksplozivno ispoljavanje sile kroz pokret koji može biti mali ili veliki.U početku su pokreti lagani i vođeni našim umom (yi). Kasnije oni postaju eksplozivni, a sila koja se ispoljava je velika. Naravno neki su stavovi lakši za ispoljavanje sile od drugih. Također potrebno je vježbati ispoljavanje sile na različitim udaljenostima od centra tijela kao i u različitim smjerovima: naprijed, nazad, lijevo, desno, gore i dole. To postižemo jednostavnim usmjeravanjem našeg uma. Na višim razinama Yiquana, sila se ispoljava u svim smjerovima istovremeno.
U statičnim pozicijama prikupljamo energiju ali kada se krećemo teško zadržavamo tu prikupljenu energiju ili je još teže ispoljavamo kao vanjsku silu u borbi. Zbog toga korake vježbamo izrazito polagano sa svrhom da zadržimo prikupljenu energiju i da je ispoljimo kao vanjsku silu na brz i eksplozivan način.
U tijeku borbe borac ne stoji u mjestu. Gibanje tijekom borbe uči se u Yiquanu kroz vježbe koje se zovu Mo Ca Bu. Premda se Mo Ca Bu prevodi kao izvođenje koraka – koračanje, ono je mnogo više od toga.
Slijedeću razinu vježbanja u Yiquanu predstavlja guranje ruku – Tui Shou. Guranje ruku je brzo i snažno i sličnije je stvarnoj borbi nego je to guranje ruku u Tai chi-u gdje se ta tehnika uči prvenstveno da bi vježbač stekao osjećaj i bio sposoban održati ravnotežu i izbaciti protivnika iz ravnoteže. U Yiquanu je guranje ruku zapravo primjena Fa Li tehnika u kontaktu sa protivnikom. Fa Li tehnike je u guranju ruku potrebno primjenjivati korištenjem cijeloga tijela, a ne samo dlanova ili ruku, a vježbač mora biti sposoban usmjeriti namjeru pokreta kroz stopala, noge, kukove, leđa, ramena i laktove prema protivniku i obrnuto kada usmjerava protivnikovu silu iz mjesta dodira ruku pa sve do stopala. Yiquan se stoga specijalizirao kao vještina u bliskoj borbi gdje je cilj „iskorijeniti" protivnika i izbaciti ga iz ravnoteže te ga nakon toga potpuno onesposobiti eksplozivnim udarcima.
Slobodna borba u Yiquanu, San Shou, je istovremeno bez forme i spontana. Guranje ruku je most između vježbanja Fa Li tehnika vanjskog ispoljavanja sile i prave borbe u kojoj se primjenjuju isključivo prirodni brzi, snažni i eksplozivni pokreti. Yiquan je stoga poznat po svojoj agresivnoj taktici koja kombinira snažne i eksplozivne udarce sa veoma snažnim guranjem i iskorjenjivanjem protivnika. Ako se u borbi udarac pravilno izvodi protivnik će imati osjećaj kao da ga je pogodila sila od eksplozije bombe. To je stoga što se kod takvog izvođenja udarca koristi čitavo tijelo da bi se generirala sila bez obzira na to kojim dijelom tijela udaramo protivnika. Vježbanje statičnih pozicija, Zhan Zhuang, pomaže umu da zadrži smirenost i svjesnost u slučaju napada i time omogući da naša unutarnja energija spremno slijedi našu namjeru.
Yiquan je stvoren kao veoma praktična vještina, namijenjen da borbu završi veoma brzo snažnom eksplozijom sile sa minimalnim utroškom energije. Realna borba je u većini slučaja intenzivna i kratko traje. U borbi nema vremena za razmišljanje koju tehniku koristiti. Majstor Wang Xiangzhai je smatrao da predefinirane tehnike nisu od velike koristi u borbi već da primjena tehnika u borbi mora biti spontana i prirodna i mora se oblikovati prema potrebi. Stoga su 'tehnike' u Yiquanu beskonačne varijacije prirodnih pokreta koji proizlaze iz nekoliko osnovnih borbenih stavova. Wang Xiangzhai je običavao govoriti: 'Najbolja tehnika je kada nema tehnike'.
Na višim razinama poznavanja Yiquan vještine povećava se unutarnja energija i potrebno je koristiti manje energije u borbi. Konačni cilj u vježbanju Yiquana je ipak, kao i u drugim kineskim borilačkim vještinama, očuvanje zdravlja i duhovni rast pojedinca. Stoga je veća važnost korištenja unutarnje energije u liječenju sebe i drugih nego u upotrebi te iste energije u borbi te ako vježbač želi stvarno postati kompletan majstor Yiquana korištenje energije u zdravstvenom aspektu vještine je slijedeća razina nakon učenja borilačkog aspekta.
Osnivač Yiquana, majstor Wang Xiangzhai, proputovao je čitavu Kinu i na svom putu susreo mnoge poznate učitelje borilačkih vještina. Međusobno su uspoređivali vještine sa željom da razmjene iskustva kako proširiti prirodni ljudski potencijal i upotrijebiti ga za zdravlje i u vještini samoobrane. Na svojim putovanjima majstor Wang došao je do zaključka da to što je prisutno i popularno u većini metoda i škola borilačkih vještina je trening puno raznih formi (kata), fokus na vježbanje dogovorenih tehnika sparinga, udaranje u čvrste objekte radi jačanja ruku, nogu i tijela, mnogo raznih simboličkih pokreta koji se ne mogu upotrijebiti u samoobrani. Smatrao je sve to veoma površnim.Yiquan nema predefiniranih pokreta i formi već se usredotočuje na esenciju tradicionalnih kineskih borilačkih vještina, trening uma i unutarnje energije pomoću imaginacije. Takvim treningom aktiviraju se prirodne sposobnosti tijela i omogućava se vježbaču da izvodi pokrete na direktan, prirodan i energičan način. Vježbe Yiquana su izrazito jednostavne ali opet jako efikasne ili kako je majstor Wang rekao: 'Ono što je najobičnije je i najizvanrednije'. Da bi se borili moramo koristiti zajedno namjeru (Yi) i energiju (Qi) da bi snagu statične pozicije pretvorili u vanjsku silu.
Majstor Wang je smatrao da će statična pozicija (Zhan Zhuang) i učenje kako unutarnju energiju manifestirati kroz ispoljavanje vanjske sile stimulirati cirkulaciju i koštanu srž da učvrste kosti i ojačaju tetive. Statične pozicije prvenstveno služe da bi opustili um i meko vezivno tkivo (mišići, tetive, ligamenti) budući da kruti mišići ne dozvoljavaju efikasnu primjenu vanjske sile. Osim toga takve pozicije služe da spustimo centar gravitacije tijela i na taj način postignemo ukorjenjivanje koje nam omogućava efikasniji prijenos sile iz poda preko nogu, kukova, struka, ramena i gornjih ekstremiteta za razliku od korištenja sile iz samo jednog dijela tijela.
U Yiquanu da bi stekli sposobnost unutarnjeg prikupljanja energije i ispoljavanja iste kroz vanjsku silu, um mora biti istovremeno u stanju opuštenosti i fokusiranosti što se postiže kada se um nalazi u prirodnom stanju svjesnosti. Kada vježbač prikupi dovoljno energije može je testirati u pokretu jednostavnim fokusiranjem namjere uma. Taj dio vježbanja Yiquan vještine naziva se Shi Li.
Da bi naučili kako silu ispoljavati na eksplozivan način potrebno je vježbati Fa Li, odnosni eksplozivno ispoljavanje sile kroz pokret koji može biti mali ili veliki.U početku su pokreti lagani i vođeni našim umom (yi). Kasnije oni postaju eksplozivni, a sila koja se ispoljava je velika. Naravno neki su stavovi lakši za ispoljavanje sile od drugih. Također potrebno je vježbati ispoljavanje sile na različitim udaljenostima od centra tijela kao i u različitim smjerovima: naprijed, nazad, lijevo, desno, gore i dole. To postižemo jednostavnim usmjeravanjem našeg uma. Na višim razinama Yiquana, sila se ispoljava u svim smjerovima istovremeno.U statičnim pozicijama prikupljamo energiju ali kada se krećemo teško zadržavamo tu prikupljenu energiju ili je još teže ispoljavamo kao vanjsku silu u borbi. Zbog toga korake vježbamo izrazito polagano sa svrhom da zadržimo prikupljenu energiju i da je ispoljimo kao vanjsku silu na brz i eksplozivan način.
U tijeku borbe borac ne stoji u mjestu. Gibanje tijekom borbe uči se u Yiquanu kroz vježbe koje se zovu Mo Ca Bu. Premda se Mo Ca Bu prevodi kao izvođenje koraka – koračanje, ono je mnogo više od toga.
Slijedeću razinu vježbanja u Yiquanu predstavlja guranje ruku – Tui Shou. Guranje ruku je brzo i snažno i sličnije je stvarnoj borbi nego je to guranje ruku u Tai chi-u gdje se ta tehnika uči prvenstveno da bi vježbač stekao osjećaj i bio sposoban održati ravnotežu i izbaciti protivnika iz ravnoteže. U Yiquanu je guranje ruku zapravo primjena Fa Li tehnika u kontaktu sa protivnikom. Fa Li tehnike je u guranju ruku potrebno primjenjivati korištenjem cijeloga tijela, a ne samo dlanova ili ruku, a vježbač mora biti sposoban usmjeriti namjeru pokreta kroz stopala, noge, kukove, leđa, ramena i laktove prema protivniku i obrnuto kada usmjerava protivnikovu silu iz mjesta dodira ruku pa sve do stopala. Yiquan se stoga specijalizirao kao vještina u bliskoj borbi gdje je cilj „iskorijeniti" protivnika i izbaciti ga iz ravnoteže te ga nakon toga potpuno onesposobiti eksplozivnim udarcima.
Slobodna borba u Yiquanu, San Shou, je istovremeno bez forme i spontana. Guranje ruku je most između vježbanja Fa Li tehnika vanjskog ispoljavanja sile i prave borbe u kojoj se primjenjuju isključivo prirodni brzi, snažni i eksplozivni pokreti. Yiquan je stoga poznat po svojoj agresivnoj taktici koja kombinira snažne i eksplozivne udarce sa veoma snažnim guranjem i iskorjenjivanjem protivnika. Ako se u borbi udarac pravilno izvodi protivnik će imati osjećaj kao da ga je pogodila sila od eksplozije bombe. To je stoga što se kod takvog izvođenja udarca koristi čitavo tijelo da bi se generirala sila bez obzira na to kojim dijelom tijela udaramo protivnika. Vježbanje statičnih pozicija, Zhan Zhuang, pomaže umu da zadrži smirenost i svjesnost u slučaju napada i time omogući da naša unutarnja energija spremno slijedi našu namjeru.Yiquan je stvoren kao veoma praktična vještina, namijenjen da borbu završi veoma brzo snažnom eksplozijom sile sa minimalnim utroškom energije. Realna borba je u većini slučaja intenzivna i kratko traje. U borbi nema vremena za razmišljanje koju tehniku koristiti. Majstor Wang Xiangzhai je smatrao da predefinirane tehnike nisu od velike koristi u borbi već da primjena tehnika u borbi mora biti spontana i prirodna i mora se oblikovati prema potrebi. Stoga su 'tehnike' u Yiquanu beskonačne varijacije prirodnih pokreta koji proizlaze iz nekoliko osnovnih borbenih stavova. Wang Xiangzhai je običavao govoriti: 'Najbolja tehnika je kada nema tehnike'.
Na višim razinama poznavanja Yiquan vještine povećava se unutarnja energija i potrebno je koristiti manje energije u borbi. Konačni cilj u vježbanju Yiquana je ipak, kao i u drugim kineskim borilačkim vještinama, očuvanje zdravlja i duhovni rast pojedinca. Stoga je veća važnost korištenja unutarnje energije u liječenju sebe i drugih nego u upotrebi te iste energije u borbi te ako vježbač želi stvarno postati kompletan majstor Yiquana korištenje energije u zdravstvenom aspektu vještine je slijedeća razina nakon učenja borilačkog aspekta.